Gledanje u prošlost: astronomija je neizbježno vremeplov

Kada gledamo u noćno nebo, u stvari ne vidimo sadašnji izgled neba. Dolazi nam svjetlost koja je davno napustila zvijezde, galaksije i maglice, čak milijune ili milijarde godina u prošlosti. To je jedino što možemo promatrati i vidjeti.
Sunčeva svjetlost stiže do nas za oko osam minuta; svjetlost iz najbliže velike galaksije, Andromede, treba više od dva milijuna godina. To znači da nam sve što vidimo kroz teleskop, od obližnjih zvijezda do ruba vidljivog svemira, pokazuje samo kako su ti objekti izgledali nekada, a ne kakvi su sada.

Sadašnje stanje udaljenih galaksija nam je jednostavno nedostupno. Ne možemo ubrzati dolazak slika iz svemira. Naš jedini pristup širem svemiru je putem signala koji su napustili svoje izvore prije nezamislivih eona. Subjektivno su nam ipak važni razmjeri tog kašnjenja. Uzmimo primjerice Mjesec. Svjetlosti treba samo 1,3 sekunde da stigne do Zemlje. Strogo govoreći, kada pogledamo Mjesec, vidimo ga kakav je bio prije 1,3 sekunde, ali tako kratko kašnjenje ne registriramo. I to nam se čini kao "sadašnjost". Isto vrijedi i kada pogledamo nešto kroz prozor:, svjetlu trebaju nanosekunde da stigne u naš osjet vida, i to nam je neprimjetno.
Za Sunce je kašnjenje duže, ako bi se iznenada ugasilo, Zemlja bi nastavila kružiti obasjana dnevnim svjetlom oko osam minuta prije nego bi nastao mrak. Obično nismo svjesni da stvari nikada ne vidimo "sada", već samo onakve kakve su bile makar i trenutak ranije.
Posljedica je slika izgrađena u potpunosti od zakašnjelih poruka. Dakle, kada gledamo u svemir, ne gledamo samo daleko. Gledamo unatrag – jer nam brzina svjetlosti ne daje drugog izbora.

Živimo u svemiru ispunjenom čudima, ljepotom i zapanjujućom složenošću, svjesni da će naše shvaćanje toga uvijek biti djelomično, kratkotrajno i nesavršeno. Mi smo tragači za znanjem, a ne njegovi posjednici. To je duboki poziv da razmislimo, da se zapitamo i da prepoznamo da će neke istine uvijek ostatii izvan našeg dosega. Prihvačajući misterij, shvaćamo da je naš skromni pokušaj razumijevanja, ljepote nepoznatog jednako vrijedan kao i svaki odgovor koji bismo mogli pronaći. Misterij je taj koji nas održava, oblikuje i poziva u dublji odnos s prirodom i svemirom, koji god bio njegov konačni izvor.