Prikaz rezonancije u krugu u kojem su serijski spojeni kondenzator C i zavojnica L izvodi se u koracima.
Prvo pokazujemo kako žarulja Ž svijetli punim sjajem kada se spoji izravno na mrežni napon U = 230V/50Hz. (kamera kojom je sniman pokus automatski radi prosjek ukupne rasvjete pa zatamnjuje sliku).
Zatim u krug serijski sa žaruljom spojimo kondenzator C. Vidi se da tada žarulja svijetli slabije zbog kapacitivnog otpora kondenzatora RC = 1/ωC.
Zamijenim li kondenzator zavojnicom L ponovo će žarulja slabije svijetliti ali ovog puta zbog induktivnog otpora RL = ωL.
Sada u krug spojimo serijski i kondenzator i zavojnicu. Intenzitet žarulje je veći nego kada su oba elementa bili spajani zasebno. Osim toga sjaj žarulje se mijenja ovisno o položaju željezne jezgre zavojnice. Zatvaramo li jezgru mijenjamo induktivitet L pa žarulja svijetli sve jače i postiže maksimalni sjaj. Daljnjim zatvaranjem jezgre (pomicanjem kotve) ponovo svijetli slabije. Maksimalan sjaj žarulje pokazuje rezonanciju.
U pokusu je upotrijebljen kondenzator kapaciteta 2 µF i zavojnica iz transformatorskog kompleta (CCCP). Kada se zavojnica stavi na zatvorenu transformatorsku jezgru i spoji na priključke s oznakom 220 V, induktivitet joj iznosi 4,47 H. Snaga je žarulje 75 W.
